Dragi naš Veljko,
vijest da si nas izneneda napustio sve nas je zatekla i ostavila u nevjerici.
Pogotovo iz razloga što si do zadnjeg dana i zadnjeg sata živio biciklizam, bio pun vjere i nade te sa optimizmom gledao u budućnost.
U našim je srcima velika tuga jer nam je teško zamisliti klub bez Veljka ili kako smo ga rado zvali našeg Veljca.
A tko je bio naš Veljac?
U miru sportaš i profesor, u ratu branitelj, dobar suprug i drag prijatelj , zaljubljenik u letenje zmajem a naročito vožnje biciklom. Bio je izuzetno pošten i hrabar što je dokazao u ratu a i kasnije načinom kako si se suočio sa svojom izuzetno teškom zdravstvenom dijagnozom.
Upravo je on svojom voljom, energijom i upornošću ustrojio današnji Biciklistički klub Dinamo i na tome mu vječna hvala. Uz šačicu entuzijasta koje je predvodio, klub se digao među najbolje u Hrvatskoj.
Veljkov je biciklistički put počeo prije davnih 50-tak godina, kao dijete obožavao je bicikl i počeo trenirati i odlaziti na utrke. Kako je sazrijevao i završio fakultet shvatio je da i sam želi doprinjeti sportu i postao je biciklistički sudac, tajnik u klubu pa na kraju i tajnik u zagrebačkom biciklističkom savezu. Obnašao je mnoge odgovorne i važne dužnosti i bio uticajan član naše zajednice.
Godinama je podnosio najveći teret zadataka u klubu i to mu nikada nije bilo teško već je sa zadovoljstvom govorio kako je sve to izvršio često unatoč brojnim preprekama. Uz Veljka smo se osjećali sigurno i znali smo da će sve probleme riješiti za nas.
Nama će ostati lijepa sjećanja na Veljka i vrijeme koje smo zajedno proveli na utrkama, treninzima i u klubu, njegov vedar i nasmijan glas i dobro raspoloženje koje je uvijek donosio sa sobom.
Iza Veljka će ostati velika praznina u klubu ali i u našim srcima.
Dragi naš Veljac, pamtit ćemo te kao uvijek vedrog i nasmijanog.
Neka ti je vječna slava i hvalati na svemu što si nam pružio i napravio za nas.
Otišao je dobri duh Dinama
Tvoji bicDinamovci
/Vladimir Fumić_na ispraćaju 02.06.2023./
